Liječnika u klinici Mayo Jamesa Levinea na pisanje ovog potresnog romana potaknuli su razgovori s djecom beskućnicima u Mumbaiju, u sklopu medicinskog istraživanja koje je provodio u tom indijskom gradu. U „Ulici kaveza” - gdje djecu prisiljenu na prostituiranje njihovi okrutni i zlostavljački „poslodavci” doslovno drže u kavezima - Levine je zatečen prizorom djevojčice koja sjedi ispred kaveza i nešto zapisuje u svoju bilježnicu.
Čitatelji „Plave bilježnice” upoznaju život glavne junakinje Batuk u „Ulici kaveza“ i detalje iz njezinog života prije nego što je postala seksualna robinja kroz zabilješke koje unosi u svoj dnevnik. Činjenica da zna čitati i pisati može zvučati iznenađujuće, no ona tu „anomaliju” objašnjava pišući o danima kad se kao posve mala djevojčica razboljela pa je neko vrijeme morala provesti u bolnici. Bolnička sestra brine se za nju dok ne ozdravi, a to vrijeme iskoristi da je poduči čitanju i pisanju omogućivši joj da stekne vještine koje u teškim uvjetima života u zabačenom indijskom selu vjerojatno ne bi uspjela steći.
